#19

Nit je svanulo,nit je noc,neg ono vrijeme izmedju kad gasim lampu,a budi se svijet.
Pravim hranu,prosipam jer ne vidim,zurim da moj gosponcic ne ceka.Trcim da namjestim jastuk,da se ne naslanjam na hladan zid,kupim njegovu krpicu i dudicu da imam kraj sebe za svaki slucaj,on krici a ja smrcam.
Uzimam svog malog migoljku,mokra mu je glava,a on i dalje spava.Sjedam na krevet,lijevu nogu povijem skroz i spustam ga,desnu koristim ko kormilo s kojim mrdam da ne zaspem.Trudim se biti sto mirnija i ne pomjerati se pretjerano,to me uspavljuje i baca u trans,skolioza vristi da je priznam.
Kisem i hocu da obrisem nos,pa obrazom drzim flasu i drugom rukom trazim maramicu.Cujem se samo ja kako frcem nos i on kako stenjka dok jede.Razmisljam kako me boli glava,kicma i kako mi se uzasno spava.Kako ga moram presvuci prije sljedeceg hranjenja.
Dok ne iskapi flasicu,pazim na zrak,prebacim ga preko ramena da podrigne.Strasno mi je kad se zagrcne dok jede,kad previse bljucne i kad stuca.Prohodam koji krug po sobi da ucvrsti san,polako ga spustim i pokrijem pa se bacam na svoju stranu kreveta.
Tek tad osjetim koliko sam ukocena i zgrbljena,rastegnem se da me sve trnci prodju i zaspem u sekundi jer svaka je bitna.Za jedno tri sata opet ista prica…
Sve hocu da pocistim kucu,da usisam,prasinu obrisem,sve vratim na svoje mjesto i onda cujem kako moram vatru ici razgoriti jer ce se ugasiti.Nosim drva,lozim vatru i pusim dok sam vani.Udjem da ga provjerim i stavim novu vodu da prokuha.
Kazu spavaj dok beba spava…Nisam to jos najbolje pohvatala.

Peace out
Shigmignig