#12

Sᴛʀᴀɪɢʜᴛ ᴏᴜᴛᴛᴀ ᴠᴀɢ
Let me tell you a story about my new way of life.
Vec tako dugo zelim napisati post i naravno,as always to se oduljilo na nekoliko mjeseci,i sad je doslo do toga da je previse novog i ne znam hocu li biti sposobna sve ubaciti.
Pisala sam da sam trudna i ne znam jesam li spomenula ali nekako pred kraj trudnoce doktor mi rekao kako su mi slabi krvni nalazi pa sam se morala sopati jetricom i ciklom da ne bi morala transfuziju raditi.To je bila jedna blaza stresna situacija,srecom,nije dugo trajala.
Nakon toga opet pregled govori mi sad kako beba ima zastoj u rastu,slabo se hranimo i ja i ona,trebam strogo mirovati inace ce biti ispod kilaze tj nedonosce.
Opet stres i sikiracija,pokusam ja to sve iskulirati sama sa sobom,i moja mati vjecna pozitiva samo bodrenje i ljubav.Niko ziv nema bolje matere sto ja,and its a FACT.
Svaka od ovih situacija bi bila manje teska sa moj CoVek kojeg fakat volim i postujem na neki poseban nacin kao muskarca,ali nacin na koji on prolazi kroz sresne situacije cine zivot tezim za najmanje 8382 puta.Toliko je sposoban nabiti osjecaj tezine da me optereti obicnom kupovinom,da ne pricam o gore navedenim situacijama.
Cijeli ovaj zadnji period od kako sam se udala,priznajem bilo je puno svadja,puno placa,prijetnji,napetosti,pranja,naguravanja..nazalost.
Dosla sam trudna,nisam bila nesto spremna za zivot s njim jer sam se nekoliko mjeseci prije klela u sve zivo da vise nikad nista s njim i u medjuvremenu naravno divljakusa u meni nije mogla bez kurca i ostala trudna.
Strasno,grubo,istinito.
Bude tu i fini dana da se ne lazemo,predivnih.Grlimo se,ljubimo se,slazemo,smijemo,podrzavamo,sklopimo,kliknemo nazovi kako hoces,volimo se.Vjerujem cak da ih je vise nego ovih teskih i vjerujem da jesmo opet jedno za drugo i vjerujem da smo jednostavno takvi ljudi.
U ratu jedno s drugim,a kroz druge ratove opet skupa.
Mozda nam je bas tako kako je zbog toga kakvi smo,i ne,ne krivim njega za sve ima puno mene u svoj toj prici.Priznajem!
U dubini svoje duse,dublje neg zelim priznati,svjesna sam da ima vise moje krivice nego njegove i bas zbog toga trpim sve sto trpim.

𝚃𝚠𝚘 𝚍𝚊𝚢𝚜 𝚕𝚊𝚝𝚎𝚛…

Ovaj post pisem evo treci dan,ali hej to je taj valjda pocetak sa bebama i navikavanje na ovakav nacin zivota,jos se nisam navikla.
Bas je bilo puno stvari koje sam htjela napisati i sad hocu da natrpam bar neke od njih i ne mogu covjece,bas kad mogu nesto ne mogu.
Gledam u ovog svog malog i moram priznati da sam se zaljubila ko svaka mati u svoje cedo,ali bas ono zaljubila.Gledam ga i place mi se,suze same idu,place mi se od srece i drazi u meni i u njemu.
Nevjerovatna vrsta ljubavi,malo je reci najljepsa jer su u njoj sve emocije sazete u jednu toliko jaku da joj ne znas naziv,ni vrstu,ni broj.
Gubim se i na trenutak imam rijeci koje zelim otipkati i obdaniti,a onda ga pogledam i zaboravim sve oko sebe i u sebi,samo postoji on,moje malo cedo.Najsladje na svijetu cijelom.
Sad cu da uhvatim nekoliko vremena da sanjam,sutra mu je deseti dan,ako Bog da.Amin.
A volim ga kao da ga imam jedno tri zivota,nevjerovatna vrsta ljubavi,vrsta droge,opijata,neceg desetog nepoznatog.

Peace out
Shigmignig

lalamu
Ne volim oskudno.Ni odijevanje,ni vokabular,ni emocije.Sipaj,nek preliva.

3 komentara

Komentariši