#21

Dolazi ono moje vrijeme kad sam nezadovoljna s necim pa ne znam gdje i kako to isfiltrirati pa pocnem pisati..
Cudno kako kad sam sretna i zadovoljna vecinom zapustim blog i uzivam cijelim svojim bicem,a kad sam sjebana tu se prosipam i jadam pa ispada da sam vjecno sjebana.Nisam.
Danas sam odlucila napraviti generalku kuce jer odavno nisam i vrijeme je,jos na to sve pojavila mi se vlaga pa to moram sanirati cim prije to bolje.Isto tako moramo ugraditi resetku za ventilaciju jer znam se previse znoje prozori i vrata,kontam da je to razlog zasto je i vlaga izbila.Srecom nije puno.
Evo me nekoliko sati kasnije,sjedim na krevetu,AJ na jastucicu izmedju mojih nogu,naucen na ljuljuskanje i sad mi otpadaju ruke jer vise nemam snage a on nece za zaspe..
Duboko u sebi osjecam neko cudno nezadovoljstvo,ne znam jos zasto,ni prema cemu,ali osjecam.Mozda je upuceno prema meni samoj.Mozda je prouzrokovano kronicnim umorom,promjenom,a mozda je to samo dio adaptacije na novi nacin zivota..??
Samo znam da me nesto bode duboko,da zbog toga osjecam ljutnju koju ne ispoljavam,koja me krivi.Zbog toga cesto placem kad sam sama.
Danas sam cistila kucu u nadi ne bi li to izbila iz sebe,kao ono cista kuca miran um.Nije.
Samo sam se jos dodatno umorila,a sinoc sam zaspala u pola pet.Prvo sam na krevetima ljuljuskala satima,i samo sto sam mislila da sam ga uspavala dodje CoVek i krene hrkati i s tim ga buditi.Sjedila sam na krevetu i osjecala toliku ljutnju da sam CoVeka htjela nogama izgurati sa kreveta,popizdila sam.Par puta sam ga klimnula i rekla da se okrene na bok,nista me nije skontao samo nastavio,eventualno nesto promrmljao.
Na kraju sam ja morala ustati,prebaciti se u boravak i tu “spavala“ do pola pet sa bebom na prsima.Jedva nekako tad ga uspijem staviti u korpicu i legnem na krevet.Za sat,nesto vise sam opet morala ustajati hraniti ga.Da bi oko devet kad sam ga opet trebala hraniti CoVek se probudio i poceo galamiti kao pazi mu ruku vidis kako se zavrnula..Ustari je bila meni kod rebara kako sam ga drzala i tako bude 90% puta kad ga drzim.
Skontala sam da mi je lakse kad sam sama s bebom i sve odradjujem mirnim tempom,tiho i pazljivo.Lakse se sama sa sobom skontam.Ovako kad CoVek dodje sa posla nervozan prenosi tu nervozu na mene,ja se izgubim.
Sad cekam osam da ga okupam,sredim i nahranim ne bi li tad spavao jer danas po danu i nije bas..

Peace out
Shigmignig

lalamu
Ne volim oskudno.Ni odijevanje,ni vokabular,ni emocije.Sipaj,nek preliva.

2 komentara

Komentariši