WickedmindedChika

Bujrum ljudi u moju glavu,dosadno i strasno mi je samoj tu..!

22.07.2019.

#selfhate

Ljudi
Hej ljudi
Molim vas ljudi
Ubijte me
Na bilo koji način
Kamenujte me
Otrujte me
Raskomadajte me
Kiselinama rastopite
Noževima silujte me
Mrcvarite me
Bodite i palite
Vjesajte me
Samo ubijte me
Gušite me i grdite
Razapnite
Pokopajte
Kaznite
I zaboravite
Kao da me nikad nije bilo.




Molim vas!





Peace out
Shigmignig

15.07.2019.

#prebacilome



Imam jedan film u glavi.
To nije bilo kakav film,to je teski rated R film.
Onaj za rodjitesljku paznju,za kodiran program.
To je zabranjen i mracan film,o kojem se ne prica,koji se ne salje i se spominje.Moguce ga je pustiti samo u kasne sate i to je isto skakljivo.
Samo ja ga mogu vrtiti u svojoj ludoj glavi i premotavati najbolje scene,beskonacno puta.
Samo ja znam ko glumi,sta glumi i kako glumi.Znam najbolje kadrove,uglove i trenutke.
Nema puno likova,i nema puno zanrova ili podzanrova.Ne tako jednostavna radnja,sa puno tvistova i zavrzlama,sa puno iznenadnih momenata.
Imam slike koje me proganjaju,koje me pune nekom energijom koju ne zelim.

+LAŽEM+



Zelim te slike,zelim ih toliko jako da bih se oderala po vratu od zelje da osjetim to sto vidim i sta zamisljam.
Zelim te scene svakim misicem svoga tijela,svakom zilom i svakom bolesnom molekulom sebe,toliko jako da se preznojim i zadrhtim tajno da niko ne primijeti.
Onda opet se vratim u prvobitno stanje i ne zelim nista od toga pa sjedim i klimam se i sizim.Izbacujem sve to iz glave i pokusavam da to ne zelim.
Pa se uhvatim kako drzim bedro rukom,dovoljno jako da osjetim meso izmedju prstiju,a nedovoljno da me ustvari zaboli.Onda se nastavim klimati i udarati sljepocnice ne bi li izgubila koju od scena.
Ove scene znam samo ja i zbog te spoznaje se polam na dva.
To je jedan od onih filmova koji sto vise zelis izbaciti iz glave,oni se vise ubacuju i blicaju pa trepcem ubrzano i patim se.
Taj film mi je izludio glavu i trebam odmor od sebe same jer se vise ne mogu podnijeti.Voljela bih da samo jedan dan mogu izvuci sebe iz sebe da se odmorim i odahnem.
Taj film se vrti sam kad sutim i zamisljeno gledam,kad pauziram vrijeme da ga pogledam.
I zaustavim ga i stanem.
Jer shvatam kako je.
Odmorim ili samo zivim sve ovo pored sutanja i pauza i mislim dobro je onda legnem da ohladim,a on se opet sam pokrene.
I onda opet krene...
Oci mi se okrenu,gledaju nesto ispod kapka i struja mazi kozu.
Pulsiram sva i opet isti film.








Peace out
Shigmignig
15.07.2019.

#hiljs




Žene gazeleee!



Cepaš banku za gazelu nimfomanku..



Bolje lovi dok si mlad..









Šta je ovo?

Ovo je laž.

Ovo je prevara.

Sve je ovo obmana.

Ovo je magija.

Čarolija.

Serija.

Fantazija.

Šta reći,a ne reći?

Kakvo stanje,Boze me sačuvaj.








Peace out
Shigmignig
14.07.2019.

#wanted


slrp slrp slrp





Želim ga

Pa ga gledam

Želim ga

I sliku mu mazim

Želim ga

Da po njemu plazim

Želim ga

Pa o njemu mislim

Želim ga

I u glavi slike vrtim

Želim ga

Ne mogu da se strpim






Peace out
Shigmignig
12.07.2019.

#rubbish


(bila je,ali evo opet..)

Bad lil' heina


Puta behave




I dio

Shoutout za sve moje vjerne i nevjerne čitaoce 🙂
Desila je jedna čudnovata stvar...
Another question please?
Stvar zvana bolest uma koju sam ja toliko dugo vremena navlačila i eto ostvarila se.Znala sam da hoće.
Još čudnovatija stvar je ta da kad sam htjela da me svi čitaju,niko čitao nije,a kad sam htjela da me se svi klone onda su počeli citati...?
Iz nekih razloga želim nastaviti pisati,iz onih zbog kojih sam blog i napravila,a isto tako sad želim prestati pisati samo da mi prestanu pisati..
Mislila sam da je puno jednostavnije shvatiti me,ali nije.Tip sam osobe koju moraš držati na lancu,ali ako ga stegnes ja ću trgati zubima i bosti sebi oci ali pobjeći.Onda opet ako me i pustiš onda ode predaleko.
Samo želim da budem na sajli,da imam svoje dvorište u kojem mogu srati gdje hoću i koliko hoću.Niko ne treba da cisti moja govna,zakopat ću ih sama,pojesti.
Kad sam jednom davno rekla kako mogu biti gora,nisam iskreno mislila.Sad znam da mogu,a ne želim to ni pokušati ublažiti.
Ni sama vjerovala nisam da mogu toliko daleko otići,da mogu toliko izgubiti razum ali eto tu smo gdje smo..
Opet mi se dešava blokada gdje ne mogu naći rijeci opisa ovog osjećaja koji je u meni.Nije to jedan osjećaj,mnoštvo ih je,i medjusobno se miješaju prave koktel u mom tijelu.Koktel koji mi muti misli i čini me vječno opijenom.Taj koktel mi okreće želudac,centrifugira ga i udara u glavu,rasipa zdrave misli i gura one najgore.
Prije puno vremena sam najavila ovakvo svoje psihičko stanje,valjda mi niko nije vjerovao pa niko nije ni reagovao.Na kraju da bih dokazala sebi i drugima koliko loše stojim sa sobom postala sam ovo sto jesam i sto ne znam da li trebam mjenjati ili se prepustiti.
Napravila sam jednu pametnu odluku,i milion pogrešnih,glupih,odvratnih odluka.Ta jedna ispravna mi stoji u grlu i neda mi gutati,žvakati,disati,razmišljati i živjeti.Ne da mi da nastavim,a ne da mi da se vratim.Samo me tjera dalje u neke mutne vode u kojima znam plivati,ali neću dugo moći plivati.

II dio

Ovaj prvi dio posta pisala sam prije ne znam ni ja koliko dana,a isto tako pisala sam ga nekoliko dana,pa do sad.
Ne znam šta da napišem i kako da opišem to što osjećam i to što živim i preživljavam.
Nadala sam se da će mi doći ako prodje nekoliko dana i da ću naći riječi,ali to se nije desilo.
Desilo se to da sam otupila u potpunosti.Da sam otupila u smislu da ne znam..(nikad zavrsen dio posta..)

III dio

Eh sad..
Ovaj treci dio ne znam gdje ce me baciti i u koju stranu cu otici.Zadnji period toliko prebacaja imam da ne mogu znati narednih nekoliko sati kakva cu biti a da ne pricam o danima ili jos duzem periodu.
Danas mi malo dusa pati,mislim sve je ok i ja sam ok,ali mi je dusa tako nesto teska.Prvo sam jutros jos nesto mislila na CoVeka i onda sam mu pregledala slike i onda me spucao neki cudan osjecaj faljenja.Nisam plakala ili da ga zelim nazad.Samo mi fali..
Fale mi njegova ledja,njegova ramena,njegova celjust,njegove usi,obrve,njegovo namrgodjeno lice..njegova koza i miris i okus.
Ali ne zelim ga,ne mogu ga zeljeti sve i da svaki atom mene ga zeli,ne mogu.A zeli..
Fale mi nase poze za spavanje i...
Ne mogu pisati o tome,ne mogu pisati o njemu.
Mogu pisati o tome kako vise nikad necu biti ista,kako ona prije i poslije njega Le je druga Le.Mogu pisati o tome kako cu se kaznjavati dok zivim i kako cu se svaki dan forsirati da me boli jer treba da me boli.Mogu pisati o tome kako mi sad ne vrijedi vise nista,kako mogu odustati od ljubavi i srodne duse.On je moja srodna dusa,to je uvijek bilo i uvijek ce biti.
Moja prljava dusa je pokupila sve lose iz njegove duse,a onaj mali trun dobra moje duse ostavila sam njemu jer zasluzuje sve i mrvu moga dobra.Ja cu ovu prljavu prljati i prati dok mognem..







peace out
shigmignig
12.07.2019.

#nocombck



La vida puede ser maravillosa.


Pero es que a veces no quiere la muy hija de la chingada.





How do i feel sometimes..?










peace out
shigmignig
05.07.2019.

#onavolikadjeudarampoguzi #onavolikadjenatjeramdapuzi




prekoooo


dalekooo






A sad me vole?

A ne znaju da pusim*,varam,konzumiram droge

Nije me sramota jer odrasla sam ovde

Šta me gledaš tako, brate, ima neki problem?



U picku moje matere koja me je izbacila iz nje,koji sam ja bolesnik.Zna se već odavno da nisam normalna ali sad već mogu reci da je moja psihička boleština i mene samu iznenadila..i to pravo me zatekla da se pitam gdje je ta moja granica divljacenja.Trenutno ona ne postoji,izgubila se negdje putem kad sam popustila rucnu.
Bojala sam se tog trena kad cu poceti popustati sebi i svojim zeljama,bojala sam se jer sam znala da kad krenem da necu da stanem.Ispostavilo se da sam popusila kurac kad sam odlucila da mogu pustiti samo sekundu,jer i ta jedna sekunda povukla je sat,a on povukao dan koji za sobom vuce sedmicu.Sedmica kao sedmica slatka i vremenski ogranicena,moli me da ne spajam vise njih.A ja spajam...
Da stvar bude jos gora,rodjendan mi je uskoro,a moja luda glava ima neku prejaku ideju,koja definitivno nije prejaka,samo sto moja luda glava bukvalno vristi *DO IT,FUCKING DO IT!*
Znas onaj Goodie kojeg sam spominjala,onaj koji treba dobru finu curu..?
E taj..
Pocinjem se hvatati kako ga gledam i promatram mu vrat,celjust,ledja..Rekla sam da njega necu kvariti,a pokvarila bih ga koooo..ajoj.Tacno ne smijem duboko razmisljati o tome.
Kad kazem pokvariti mislim probati,mislim crpiti,mislim srkati.Znam tacno sta mi je ubacilo tu misao,neka spontana agresiva kroz smijeh.
Moj tip.
Ima on ona neka moja ramena,vrat i ledja koja ja volim.Tacno znam da sam to prvo pocela promatrati,bas je zgodan momak,morala sam.Jos ima i onu krunu,namrgodjen pogled koji ima 90% mojih momaka.
Necu ga probati,ne treba mi to definitivno,iako mi bude sladak bas precesto kad ga promatram.Samo cu pokusati ohladiti od te lude ideje.
Trebala bih ga malo izbjegavati zbog sebe i zbog njega,ali evo prvi mi u porukama i cesto virnem na sliku sto mi je sinoc slao,na slici ima onaj izraz lica da ga uhvatis za celjust i cmokas,ujedes za vilicu.
Sad cu se natjerati da spavam i da ne mislim o tome kako bih ga budila ujutro,ne mogu stvarno..









peace out
shigmignig
03.07.2019.

#philophobia





Pogodjena sam.
Samu sebe sam ranila.
Osakatila do kraja života.
Treba da živim s tim.
Da nosim to na grbači.
Do kraja života.
Damn!





Peace out
Shigmignig

02.07.2019.

#bobarozavoza

Kako opisati sve sto se desilo u zadnjih 72 sata i nešto malo vise(sad već dosta vise) sata jer dan i noć nisu postojala.Sve je jedna duga linija koja skače onako kako to intenzitet diktira.
U kraćim verzijama je dan kad sam upoznala dva prejaka lika koji su već ušli duboko u moj život.Prebrzo,prenaglo,prespontano,totalno neočekivano.
Duža priča ide nešto ovako.
Kako sam pokupila stvari i spakovala svoj život u one kofere i torbe,već tad sam razmišljala šta da uradim da ne bude ništa previše al da bude dovoljno da nahrani tamnu stranu mene.Nekoliko dana poslije već plivam u dubokoj,već sam došla do onih lopti sto plutaju na granici kupališnog dijela.Kako sam taj prvi dan otišla na kafu,gdje jedan od momaka radi,i počela pričati sa njima i otvarati neke teme tad sam znala da mi odgovaraju.Na kraju smo bili pola te noći tu u kafiću,onda otišli do mene rasuli se i sjedili rješavali još.Na kraju smo se bobnuli,pa nas je vozala boba roza ne znam koliko tačno,ali par sati.Jedan od njih je sve ono sto bih čuvala kao momka,Cupo The good guy.Momak koji zaslužuje predivnu nježnu i briznu curu koja će ga razmaziti i paziti.Nesto u njemu zrači pozitivno i milo,ono kad imaš potrebu da mu olakšaš jer znaš da to i trebaš.Cijelu prvu noc se vozao išao negdje nešto rješavao,dok je za to vrijeme ovaj drugi lik dok je vidio da me uzelo počeo grliti i to je bilo sasvim dovoljno da krene lavina.Posto je mladji od mene i vjerovatno nije došao do stvari koje ja znam,tu noć je mogao znati da ću ići daleko i da mu to ne treba.Kao i svaki muškarac sa kojim sam bila ostane bas tad kad je svjestan da ne bi trebao ostati,ja sam ga iskoristila.Ruzno je za reci,stvarno jeste,ali mislim da mu je to trebalo isto onoliko koliko je trebalo meni.Izjebala sam ga,ne mogu to reci nekim ljepšim riječima,bukvalno to.Vec u prvih 24 sata,uputili smo se preko granice,rasuti ko riža i prije svega umorni.Njih dva spavali su cijelo vrijeme,jedan u autu,drugi na peskiru,a ja za to vrijeme osim sto sam se sunčala (i cvrknula) provodila sam vrijeme čuvajući ih.Dok jednog pokušam probuditi,drugog brišem i držim peskir da ga ne opali sunce,a radila sam to s ljubavlju,ne iz obaveze ili nešto takvo,čisto iz duše.Da se razumijemo to je i rad bobe,svakako.Bobe su ljubav,bobe su osjecaj.Bobe su trnci u cijelom tijelu,oni trnci kao kad bih dugo,duuuuugo svrsavao.
Pred kraj,ovako zadnjih pola sata,malo smo se kupali,malo gušili,zajebavali,spremili se i krenuli.Da bi u povratku naišli na ogromnu kolonu koju je Goodie lagano zaobišao i skratio za najmanje 50 auta,tu smo uštedili vrijeme da se vratimo prije njegove smjene.Uspio je.Samo oni koji su se bobali mogu znati kakav je to osjećaj i koja je to euforija i erupcija osjećaja prijatnosti tudje ruke,noge,koze uz svoje.
Onda smo se samo nastavili družiti i ostalih dana.Mali Toy Boy dolazio navece kod mene,mazio me,jebo me,ljubio me.Slatkic mali,ima neku finu facu za koju imam potrebu da je diram,a sto je najgora stvar od mene je to da mi obojica imaju tu facu i za obojicu osjećam istu potrebu.Jednog mogu pokvariti,drugog ne mogu.
Onda jednu od noći,pokupila sam malog kad sam krenula kući i sad kako smo se izjebali par puta i pravili pauze za pušenje malo smo pričali odmarali se,malo me tukao kaisom,ja malo vriskala.Tu noć dolazi Goodie sa nekim dječakom,ubijen.Ulaze oni,mali i ja se samo obukli.Ulje po stolu,kais pored,maramice svuda okolo.Bilo me sram tog dječaka jer mogu misliti kako je to izgledalo u njegovoj glavi,ali jebi ga.Onda ih je Goodie razvezao kući i vratio se po mene.Ja sam oko 5 samo navukla bilo šta i izašla van.Na kraju smo nas dvoje,Goodie i ja,spavali odnosno kljucali do jedno pola 8.Spustili smo sjedala i izvalili se,držali se za ruke da smo sigurniji i spavali uz cvrkut ptica kroz otvoren prozor.Vratio me kući,a ja došla presvukla se malo pospremila i otišla dalje.
Tu je i počelo ono sto je sad već poprimilo drugu dimenziju.Dimenziju promišljene stvari,a ne samo random gluposti koju tek tako doživiš i o njoj ne razmišljaš poslije.Toliko crvenih zastava se vijorilo,toliko znakova “stop” oko moje glave i ja sam opet nekako prošla kroz taj zid,pa posljedica glavobolje i sad djeluje.Cinjenica jeste da su se neke ogromne stvari promijenile u jednom danu bukvalno i to me izulo iz cipela,skinulo mi glavu s ramena,iščupalo dušu iz prsa.
Moja reakcija na cjelokupnu situaciju je bila najgora moguća koja može postojati i sa tom novom gluposti koju sam uradila sam sebi samo učvrstila neka mišljenja o kojima sam prije mislila,možda čak i pisala.
Mi ekstremi smo takvi,ili ću biti normalna ili ovo sto sam sad,totalna suprotnost od normalnog.Sad da pišem koliko up and down-sa sam doživjela u ovom sad već četvrtom danu,ustvari ni ne mogu to ispisati jer ne znam tacan broj.Bilo ih je,dovoljno da kažem.Ovaj blog je trebao biti kratak i zabavan,no pretvorio se u nekoliko burnih dana,koji još nisu završili i čiji usponi i padovi još uvijek traju i još uvijek se izmjenjuju dok pišem.
Samo mogu reci da počinje neko novo razdoblje mog života.





Peace out
Shigmignig

29.06.2019.

#ahh


Eeyyy!
My last day at this crib (tužni smajli)
Falit ce mi ovaj stan,definitivno.Falit će mi čuti ljude vani,falit će mi čuti smećare u 3 ujutro,falit će mi čuti pse i ove moje mačke tu.Falit će mi ulaz,koji je sam od sebe -ulaz- .Sad evo sjedim ispod otvorenog prozora,čujem zamor ljudi,kvrcanje soljica za kafu,kaskice,ključeve kako zvekecu.Pticice imaju svoj koncert.Vec mi par puta neka sleti na prozor,ne zadrži se ni pola minute,sad jel ista ne znam.Golupku,malog krzljeca da ne spominjem,svaki golub kojeg sad vidim da mi pridje bliže mislim da je on.
Navikla sam se na ovu ulicu,na ove svakidašnje ljude,na gužvu i galamu i bas me zanima ko će sad živjeti tu i kako će mu biti.Hoce li popraviti mašinu,hoće li znati sa vratima ulaznim?Hoce li se zadržati dovoljno da skonta vrata od bara u regalu,ili će ga vječno poklapati i ranjavati dok ih dodirnes?Hoce li imati problem sa žoharima?Nedaj Boze,znaci to ne želim ni najvećem neprijatelju.
Kako će gazda s njima za struju?
Ma na sve zivo sam pomislila,jer inače imam tu neku čudnu opsesiju sto kad gledam neku kuću il stan ne bitno,zamišljam kako je tu živjeti i kako ti ljudi žive i tooo vječno kako znam za sebe.Sad kako sam ja bila tu,i u stanu sprat iznad znam svaki cosak kuće,nazalost u nekim slučajevima.Balkon! (a bit of heartbroken)
Ovaj drugi dio posta pišem kod svoje Jazz,ona sa Larkom po kući,on sve spavao bi i ne..Moja Jazz počela raditi,fala Bogu dragom,bas sam sretna zbog nje.Sad kad ona krene na posao ja ću do stana i onda kupim stvari i idem doma.Kad ostavim stvari vjerovatno ću do grada na kafu il ne znam sama vidjet ću.Moram onda raspremiti stvari,za koje ne znam kako ću ih sviju potrpati,ne znam ni kojim autom se dolazi.
Postajem gladna.
Treći dio posta pišem iz kafića,poslala sam dečke da mi uzmu dopunu,pa se nadam uskoro kakvom rješavanju da rahat ischillam noćas i moram prije kuće uzeti cigare i otići na bankomat.
Došla sam kući i već se osjećam čudno ko sto se uvijek osjećam čudno kad dodjem kući i svaki put imam isti osjećaj.Onaj da se čuvam sebe i svojih odluka,a ovo se je mjesto koje iz mene izvlači najgore.Izvlaci ono da postanem divlja i to moram strogo kontrolisati,jer mi je sve previše dostupno i primamljivo da suviše lako predjem na stranu lopovluka.
Svaki put kad dodjem prvo mislim da će mi biti previše dosadno i da neću izlaziti iz kuće,i na kraju se opet nekako sve izvede da nešto bude i da je moglo biti i vise all eto uspijem se izvuci.
Zadnji dio posta ne mogu pisati onako kako sam htjela,sad pisem samo ono sto mi je trenutno u glavi.A nije puno..
Ili je previse.



+IZVUKLAAA!!+





I GOT IT

STILL GOT IT

FUCK YEA

!!!








peace out
shigmignig

Stariji postovi