WickedmindedChika

Bujrum ljudi u moju glavu,dosadno i strasno mi je samoj tu..!

22.05.2019.

#whatsbeef



Ha ha ha ha ha


check out this bizarre





♠️





Celebrate for the ones we lost

Celebrate with the ones we got here

Middle fingers to the ones that's not here

Ain't no love

Ain't no love lost





Cudnog li osjecaja,Boze dragi.
Tacno nije savladivo ovo stanje.
Vec je must predati se.
Pomiriti.
Prihvatiti.
Voljela bih da imam nesto lijepo da ispricam.Htjela bih da sam sad hajpt od srece i da treperim od uzbudjenja.
Htjela bih.
Da bar zajedno se druzimo i uzivamo.
Da chillamo.
A to sto se mozda pitas zasto sam takva kakva sam.Veliku vecinu ovog si ti napravio od mene.Da CoVece. Moj dragi,moj najdrazi..
Fale mi fini dani,fale mi pozitivne scene.
Nekad smo se smijali satima,da te obrazi zabole.A gdje je sad to?Nekad smo sjedili na balkonu i promatrali dan.
Sjecas li se sreco moja,kad smo nekad pred jutro,bili na balkonicu,tvom malom i smijali se ko budale nekom liku u bajkerskoj jakni?
Sjecas li se kad smo setali gradom i jeli jagode prelivene cokoladom?
Nekad sam se uz tebe osjecala ispunjenom do te mjere da se tresem,bukvalno.Sama tvoja blizina me grijala.Ja tu srecu nisam mogla sakriti,apsolutno potupno do kraja ispunjena..
Nekad sam ti se htjela pokazati u svemu i svacemu,samo da me gledas i slusas i budes tu.
Rijec ljubav si znacio ti,rijec sreca si znacio ti.Ja sam ko sijalica sijala,nikad se gasila.
Ne znam kada tacno se prelomilo,kada je postalo ovaj teret sto je sad.
Ne znam kad sam se ugasila i prestala sijati.Ne znam koji trenutak je ugasio u meni motivaciju.
Bojim se.
Bojim se da sam ti teret i nesto sto ti u zivotu nije potrebno. Bojim se da sam nesto sa cim nikad neces moci zivjeti,nikad naci mir.
Kazes mi da me vidis kako placem,sada znam zasto to tako vidis.
Svaki put kad pomislim na nas dvoje meni se place. Ne mogu da vjerujem da se iz onolike ljubavi,lude *penjem se po balkonima da te vidim* ljubavi koju sam imala za tebe i koju sam osjecala prema tebi,iz one euforije koja me drzala tako dugo,rodilo ovo.
Ovo sad sto imam od nas,da me boli sto smo postali ovo.
Boli me sto znam sta smo bili,i u sta smo se pretvorili..
Shvatam,ja sam razlog tome.
Ne treba da nas vise trujem,da nam slamam duse i tjeram nas da zajedno patimo.
Svako od nas nosi na sebi planine tereta nakupljenog zivotom.Zao mi je sto se bojim da ce me poklopiti sve te teske stvari i da necu moci biti femur tvog zivota.
Iako bi htjela da ti budes moj femur,ali to je vec valjda previse.
Boli me toliko dugo i duboko da ucim zivjeti s tim.
Gasimo se polako






peace out
shigmignig
16.05.2019.

#prljavaprica



♩ ♬ ♪ ♫


🔊 Hit em up





♠️





kisa pada

ne znam ni ja koji dan

poplave i odroni

voda nije dobra

ja vecinu dana u stanu

ako bas moram izadjem

vodim neke svoje bitke

osjecam da tako trebam


Evo meee..Nije me bilo malo duže nego sto sam mislila.Nagovaram se danima da ispisem šta imam,i sve nekako prodje ja ne ispisem..
Sad kad sam kod CoVeka i on iza mojih ledja hrče,našla sam vremena da pišem dok gledam CSI i grijem se na grijalicu.
Trudim se da manje pričam i manje razmišljam o glupostima,pokušavam se fokusirati na neke bolje stvari i nekih dana mi ide hvala Bogu dobro.
Danas nije bio taj dan,doduše mislim da je počelo nekako sinoć,vise jutros..Misli su mi neke krenule same od sebe.Osjecam kao da trebam dobiti,jajnici me bole,rasplače me i najgluplja stvar i raspoloženje skače ko nenormalno.
Postim svaki dan i do danas sam se tako čvrsto držala i nisam htjela da mi unutarnji osjećaj čistoće pokvari bilo šta.Pokvarilo je.Sta drugo nego san..Uvijek ti snovi.
Sanjala sam sinoć,krenula ja kao u grad,vidjela sam svoje gole noge,osjećala toplotu ljeta.Iduci poznatom ulicom,odjednom sam se našla u nečijoj kući na nečijem djecijem rodjendanu.Curice su skakale po krevetu i sve mi je bilo kao poznato,hodala sam iz sobe u sobu i promatrala kako se igraju i ko se s kim druži.U jednom trenutku našla sam se u kupatilu,kako stojim u kadi i pričam sa nekim momkom kojeg znam površno,onako iz grada.
Ne znam sad kako je sve teklo,u snovima gubim dosta trenutaka,ali znam da smo se u jednom trenutku počeli ljubiti i da je skinuo majcu.Ja u kadi,on u kadi,prislonio me uz zid,zagrlila sam ga nogama i ljubili smo se.Vrata su bila otvorena i najgora stvar od svega je to da su ta dječica od 8-10 godina,prolazila pored i zagledala se bez da je iko zatvorio vrata.Osjecala sam potrebu da ih zatvorim,ali mi je bilo previše dobro to sto mi radi da ga nisam htjela prekidati.Next thing i know,he’s ass fucking me,da u snu ga primam analno i osjećam se neugodno.Prekidam ga i objašnjavam mu da *that’s not my thing*,a on sav kul,priča mi nešto o samopouzdanju i ja mu govorim kako je to stvar koja me privukla najviše..
Tokom tih par trenutaka našeg razgovora ja sam čučala u kadi i dirala supak,dok je on stojao ispred mene i smješkao se pokušavao me nagovoriti da se opet naguzim.Tad ga ja povučem sebi u kadu,i kako on sjeda tako i ja sjedam na njega,okrenuta mu licem i ljubim ga.Ljubi me nazad i osjećam mu jednu ruku na lijevom guzu i desnu preko sredine ledja.Osjecam da se nabijam na njega,ovog puta u mom stilu,i čujem ga kako ispusta zvukove zadovoljstva.
Nije dugo trajalo,probudila sam se i cijeli današnji dan razmišljala o tom momku.
Jedan dio mene toliko uživa u prljavštini i ima ogromnu želju da ostvari svaki takav san koji sanjam,jer u pozadini mozga znam da bi to bilo ostvarivo,a ovaj drugi dio mene se protivi toj filozofiji.Zelim da slušam ovaj bolji dio sebe,želim da se protivim takvim mislima i željama,a moja luda glava i dalje puca slike s njim.
Pa razmišljam danas,neke scene s njim.Neke prljave,kako u haljinici bez gaca sjedim na njemu,na sred suhe njive,u hladu drveta,u žiži ljeta i niko nas ne vidi.Kako nemam ni grudnjak samo tu tanku haljinicu na sebi,kako me diže i spušta i ljubi po vratu.
Vidim,čujem i osjetim svaki detalj tog čina,jer ne znam drugačije.
I tako već dugi niz godina.









peace out
shigmignig
08.05.2019.

#goloco





Go loco, go loco


Slide, slide, fo'







Rijeci nisu pronadjene

Nisu sastavljene

Disem na pola

Mozak mi pulsira

Boli me








peace out
shigmignig
06.05.2019.

#amantemolla






Nova koju forsiram
S njom maltretiram



Nocas prva noc Ramazana.Necu puno pisati,bolje da ne rasplicem jezik pametnije mi je.




peace out
shigmignig
30.04.2019.

#selfboost

Ayyoo
Yayooo
*at Madres place cooking/cleaning/enjoying*
Za ove naredne dane i nemam neke planove,kod kuće sam with mi familia,iskupljenje za maj i čišćenje za Ramazan.
Kako se bliži taj mjesec,sad već za par dana,moram se malo očistiti,očistiti svoje misli i pripremiti ih za jedno fino,mirno stanje mirovanja i blagosti.
Volim to vrijeme,uvijek sam voljela.
Žalosno je da se inače ne držim nekih stvari kojih se držim za vrijeme Ramazana,žalosno je i to kako mi ljudi za čas se prebacimo na ono ne-ramazansko vrijeme.Treba raditi na tome!
Nemam ništa posebno za reci,nije mi se desilo ništa posebno da bih to ovdje ispričala (kao inače se dešava,yea right),ali mogu reci da mi je duša malo punija.
Prvo sam bila zbunjena,izgubljena,pa sam skontala da nema potrebe da budem izgubljena ako sam sama.Treba da sam bistrija,svojija (vise svoja),treba da čistim,brišem i poliram misli u svojoj glavi i od njih da pravim snažan stub,čvrste,oštre konstrukcije.
Treba da se dozivam,kako prije nisam.
Treba da se sriktam psihički i fizički sama sebe.Niko ne treba da me rikta.
Sama sebi biću krojač,biću kipar,biću kuhar.
Molim Boga da kad završim,a nikad u potpunosti neću završiti,da budem neki bombastični,jednostavan a višefunkcionalan,univerzalni stroj.Da stroj,jer da sam nešto drugo ne bih mogla nastaviti od mjesta gdje sam sad.
Treba da budem stroj,da budem izdržljiva ko stari namještaj,da budem kvaliteta,da budem belgijska čokolada.
Ovo se sad pretvorilo u neki selfmotivation notes,i neka je.Kad se plesnem nekom greškom pročitat ću ovo i nastaviti se klesati.
No time for weakness,get your shit together and go!






Peace out
Shigmignig

25.04.2019.

#gangstar










Oh (oh) luxury

Chidi-ching-ching could do anything,cop that

Oh (oh)

...

pa opet malo BTH

Thuggish Ruggish Bone!




opet se grbim na stolici,na balkonu.
Pocelo je pomalo hladnije puhati,vjerovatno cu se u skorije vrijeme povuci unutra.Kasnije nesto kuhati (u glavi vec imam plan da odem do konzuma i uzmem tortilje,i 100-200g filea,cudno me ljudi gledaju kad kazem sto,onda kazem moze i vise haha ostalo imam) i praviti to ustvari.Sinoc sam to pravila oko 10,ja mislim,mozda i kasnije..
PRE-JE-LA SEE!!
Jedva se kretala poslije,bas pretjerala.Ja sam pojela cijelo pakovanje (dodju 4 velike) i prvo sam to mislila polati pa motati male..Pff,pocela jesti natrpala maksimalno,jos salata,pa onaj chilli umak,buhaha..Food overdose..
To cu defitivno i nocas,sama sam volim to i uzivat cu.U medjuvremenu cu oprati sudje malo pospremiti sto se da srediti,oprati neku robicu na ruke i jesti.Mogla sam nocas pogledati kakav film?
Dajte mi neki dobar,zanimljiv,ne mora biti glumacki namudan,dovoljno da ima neku pricu,da razmsiljas o njemu..ako nije previse :D
Uz film bi mogla kokice,krofnice,maska za lice,kosu mozda..sredim nokte..ahaha preslatko ko one cure u filmovima kad imaju selflove night hahah
One sve roze,lickaju se,predivne.Ovamo kod mene ustvari slika nekog klosarcica hoda po stanu,pusi,jede,smije se,pjeva..
Trebala bih sad ici to uzeti,pocinjem biti gladna a nikako mi se neda ustati..
cuz i got high la la la la..(trenutno svira)
Uglavnom,ovih dana zivim samacki vise i iskreno da kazem prvi put u zivotu mi to pase.Nisam tip koji voli da bude sam,nisam loner,ali sad ovo kako mi je doslo da malo budem sama pravo mi pase.Razmisljam o nekim stvarima o kojima sam nekad daaaavno il mozda nikad nisam razmisljala.Dodjes do stvari za kojima treba da tragas u glavi,po mislima.
Mirnije je,nema drugih prica i tudjih emocija.Ja ne znam jel inace ljudi primaju tudje emocije od ljudi koje vole,ali ja se pretvorim u empatiju,hocu uci u osobu da samo bolje osjetim sta mi prica.Kad si sam samo tvoje raspolozenje je raspolozenje u sobi i kako se postavis tako je.Ako si grumpy odmah vidim ono oblake slabu svjetlost u sobi,ako sam happy vidim zraku na plafonu iznad frizidera i fino mi.
Manje pricas,logicno,samo sto ja uvijek nesto malo prozborim onako kroz radnju neku.Pjeeevaaaaam maksimalno,ako je neka pjesma sto volim,haha to je koncert.Riri i Bey kad krenu pa me nadju one neke pjesme njihove..Bude mi nekad zao Hazima (stanar iznad) cega se sve naslusa,mogu misliti.Moje kuhanje i krhljanje u ponoc,jedan,kupanje u 3 i susenje kose u 4,bas mi bude zao nekad..
Sad kako ima neka nova pjesma od Beyonce i ima kao -before i let go dance-,hahahaah sramota me Boga mi reci ali plesem.Inace ja bas nisam nikakav plesac,znaci ritmicka u osnovnoj se ne racuna,neg nisam nikad bila ta da odem van isplesati se.Ali sam skontala kad sam kod kuce ovako sama slusam muziku,ja se razvali po stanu..Onda malo vjezbam,opet plesem.Onda kao idemo minutu planka.Tako mi vrijeme nekad prolazi kad imam visak energije i moram to izbaciti.Ne znam ni sama sta da kazem na to..Ode.



Ovaj prvi dio sam pisala juce,i onda je Dzu dosla,i onda smo se mi druzile,sad evo vec i ovaj dan polako zavrsava,ja balkonu uzivam.Predivno je,toplooo
Fino mi je pravo,hvala Bogu fino se osjecam i psihicki i fizicki.Sad bih voljela da imam sta za farbati il nesto tako..Ne znam.
Zivim na balkonu,hahah..Bukvalno vecinu dana provedem na balkonu,krseci kicmu na dvije stolice,laptop i mobitel na produzni i tu sam.
Malo puse,i to onaj moj vjetar koji najvise volim koji opusta i jednostavno usreci.Sad sam se sjetila prije svog stana i bivseg balkona na koji sam odnijela sve i jedan komad jambolije (bilo ih je bar pet ili sest),staze,deke,sve..i napravila sebi neku malu jazbinu i provela tu nekoliko dana,ljudi dolazili kod mene i chillamo tu,ja navece spavala tu.Cak sam i drkala,laptop na slusalice,Mr.Precious,razvalila se..Hahahah..To su bas bila vremena.Poslije tog stana,u kojem sam imala najljepsu sobu ikad,*cigansku mahalu* kako bi je A. zvao,selila sam se jos 4,5 puta,ali taj stan ce mi uvijek ostati poseban.Bila sam bolesna konstantno ali tacno se isplati.Budala sam sto ovo kazem,znam.Neka posebna veza me veze za taj stan,neki poseban dio zivota.
Ovaj sad u kojem sam mi je sto se tice zivota u njemu i lokacije i funcionalnosti mi je top,i definitivno bih ostala u njemu sto duze mogu,samo staro jest,ali meni to ima dusu i zato mi je drago.Uvijek se vezem za tako neke gluposti.Prije sam znala kad dodjem kuci sa mora,obicno smo znali biti par sedmica ili nekad manje,dodjem kuci ljubim vrata,frizider,stokove od vrata,bacam se po krevetu kao da nisam bila 38 godina.Hahaha.
Put na more,ustvari bilo koja duza voznja sa mnom je znacila popizdikus.Ja sam bila nenormalno dosadan putnik.Kad smo jedne godine,mama i ja,sa ujnom i njenom kcerkom,i jos milion poznanika u busu isli u Starigrad,isli smo vise puta kod iste zene,znala sam i kako se zove,ali sad se ne mogu sjetiti.Bila popularna ona neka pjesma *Lijepa nasa HrvaCka,i obala Jadranska*,ja sam ubila brasno u ljudima pjevajuci i zadnjem sjedistu.Tacno se sjecam kako sam smaknula onu zavjesu i pjevala kao onima sto idu iza nas.
Na kraju sam mamu toliko raspizdila da me morala plesnuti po guzici par puta da me umiri.Ostatak puta sam jecala pomalo.
HAHAHAHA
Ode vidjeti sta mogu odraditi po stanu mozda nesto kasnije i dodam u post..






peace out
shigmignig

18.04.2019.

#nzm










postaje hladno

oduljujem

sa svim i svacim

trebam se spremati

nikad necu zavrsiti

prebacuje me




Imam potrebu da izbacim neke rijeci iz sebe,a ni sama ne znam kome trebaju da budu upucene,previse ih je i previse je onih kome govorim.Da kazem da mi u glavi nije najbistrije,odavno je prosla ta fora,nije fora to je vise stanje.Da kazem da mi je sve super krasno bajno,opet nije ni to uvijek nikom pa ni meni,to je jednostavno tako,i kakvo god da je hvala Bogu dragom na tome.Vjerujem da u zivotu sta god te doceka,da ti nije ni doslo dzaba,bezveze..Sve je neka lekcija,neko iskusenje.Sad kako ces ti to odigrati,kakav si igrac inace,il si trener,il nemas veze sa sportom nikako..puno je faktora. Desile su se neke scene,koje su me bas sokirale u svakom smislu,izgubila sam neke cure,za koje sam mislila da ih nikad izgubiti necu.Opet kad kazem cure mislim moje cure,moja Ga.Bude ti tesko normalno,jer mi zene mi se ne druzimo,mi se vezemo pa se naviknes.Uglavnom,sad sam ok s tim,postujem i uvijek sam postovala svacije izbore i odluke pa tako i sad.Voljela bih da su se stvari drugacije odigrale,da sam bila vise upucena nego sto jesam bila.Onda sa druge strane moje druge 3 cure,koje su se na kraju ispostavile da su bas bas moje cure.Ne znam odakle da pocnem.Prvo smo dosle do zakljucka da smo sve tri krive zbog nekih stvari,a sklop okolnosti je ucinio svoje.Na kraju da bih ja bila ta koja je popusila kurcinu i bila naguzena.Na kraju sam ja platila sa izgubljenom osobom,izgubljenom prijateljicom.Svu tu situaciju otezava to da je moja Dzu isto na rubu.Meni je stvar olaksana s tim da sam se razocarala skoro u njih i nekako vidjela da sam im visak i povukla se.Medjutim to je zapocelo neku istragu,neko provjeravanje sto je mene tek sjebalo i jos na kraju cujem da mi iza ledja pricaju neke jadne stvari,ta stvar me boli pa mi je lakse da nisam u tom okruzenju.Lakse mi je kad sam se povukla.Inace me ljudi znaju kao osobu koja tolerise sve moguce,koja nikad ne pukne,koja je chill jer ne zelim da pucam pred svima.Pucam jedino pred svojim CoVekom jer samo on moze da me sklopi nazad.A ako puknem pred drugima to zavrsi lose i nikad vise u zivotu ne pricam s tom osobom.Imam jednu tu osobu,i tako je i dan danas.
Puno mi je stvari postalo neke jasnije neke kompliciranije ali puno stvari nije onako kako je bilo.Naravno uvijek postoje stvari koje se nikad nece mijenjati,da gori..
Opet sam malo pogladna,a jela sam danas..Imam neke krofne sto sam sinoc pravila,za prvi put na taj nacin dobre.Jos cu koji dan probati definitivno.Jos cu ih napuniti to ce biti dobro
Ode jesti..
Nekad mi se desava da ubacim sva slova u rijeci al redosljed pogresan.Desava li se to kome?
Vani je tako fino vrijeme,tako je chilly (ovo chilly,chill,chillin.. je nastalo prije jedno 8 sigurnih mozda 9 godina) i volim to chilly <3
Imam jedan problem na balkonu,imam neke musice.Ne znam cime da ih otjeram.Neki dana ih je vise,neki dana manje,ali ne kontam zasto su ikako tu.Lete oko krova,onih zeljeznih sipki,ali ono lebde skoro..
Trebam sad ici pisati pripreme imam jos dvije a to sam oduljila na evo drugi dan..










peace out
shigmignig

11.04.2019.

#strpljensjeban

Zašto ljudi ne razumiju ljude?
Zašto oni koji rade zlo,a ne žele zlo ne razumiju one koji ga ne rade a žele..?
Zašto ljudi ne razumiju ljude?
Zašto oni koji rade i žele ne razumiju one koji to ne rade i ne žele..?
Zašto ljudi ne razumiju ljude?
Zašto oni dobri,ne čine a žele,a ne razumiju one koji čine a ne žele?
Zašto ljudi ne razumiju ljude?
Zašto oni koji ne čine i ne žele ne razumiju one koji ne žele a čine..?
Previše pitanja,a premalo odgovora.
Zašto ljudi osuđuju ljude?
To je isto jedno veliko pitanje na koje niko od nas odgovor ne zna..
Zašto se meni desavaju ovakve stvari?
Jesam li stvarno toliko okružena lošim ljudima,pa me ovi dobri čupaju,a da to ne želim jer zelim da ne biram već da živim..I sa dobrima i sa lošima..
Je li to loše?
Je li loše sto želim da i dobri i loši ljudi za mene kažu da sam ok,ne tražim hvalu,ne tražim rijeci hvale,ali da li tražim previše ako želim da i jedni i drugi mogu reci da me imaju u životu??
Moje već nestabilno psihičko stanje je postalo gore i bojim se da ide prema onoj krajnjoj granici kojoj ne znam oblik,ni boju ni miris samo znam da će me ona ili ubiti ili odvesti do one finalne psihoze,ostatak života terapije..

08.04.2019.

#nesklopivikraj










feeling not so good

so not good

nope

not

good

at all




Imam jednu cigaru i sto i jedan problem.
Bas kad mi dodju fini i sretni dani,uzivam u njima i disem punim plucima jer te dane zelim progutati,udahnuti i nikad ih ne izdahnuti..
Dodju neki kao sto je ovaj,jadni,odvratni,bljutavi..
Pitam se stvarno koliko ljudi inace trose mjesecno para na neke osnovne stvari kao sto su hrana,pice,cigare,ne znam..Nekad pomislim da ja trosim previse,ili da ne znam rasporediti ili ne znam ni sama koji kurac,ali stvarno mi se vise gadi ovo sklapanje kraja s krajem..Spojim ja njih,ali u onoj praznini izmedju sam i gladna i zedna i jadna i bjedna..Da li to stvarno tako mora da bude?
Ne trazim ja nikakav luksuz,nikakve skupe stvari,nepotrebne gluposti,trazim da imam da uzmem farbu,ofarbam se,da uzmem neke kozmetikice da cistim lice,da drzim do sebe..Da mogu ici nekad u kino,da mogu nekad uzeti sebi kakav komad odjece a da nije iz polovne..Da odem jesti nekad vani,a da ne razmisljam hoce li mi ostati dovoljno da platim racune..Da imam za racune,a da ne moram uskratiti sebi kutiju ili dvije,pa da ne lezim satima i tjeram se da spavam ili radim nesto kako ne bi pusila,ne bi li mi kutija ista potrajala..
Je li to previse za traziti?
Je li previse trositi 500km mjesecno na stanarinu,racune,hranu,cigare i kartu kuci?
Imam osjecaj da neki ljudi prolaze sa manje para,pa se osjecam glupo jer mislim da trosim previse..Glupo je jer se trudim biti zahvalna na svemu sto imam i hvala Bogu dragom opet imam..Sama cinjenica da jedem svaki dan,znaci da imam vise nego neki drugi ljudi,a opet uvijek u nekom minusu i sklapanju i ta racunica hoce li mi biti dosta ili nece me oprala..Razmisljam se da li je problem u meni ili koji kurac?










peace out
shigmignig

03.04.2019.

#iwantitigotit


feeling naughty




Took one fuckin' look at your face
Now I wanna know how you taste
...
You can call me crazy 'cause I want you
And I never even never fuckin' met you
Say I'm trippin' and it ain't right
But you without me ain't nice



But you know I'm out here thinkin' 'bout it







Mmm..Che..

Opet Che

Navlacim

A ono nista

Iliii

Chilliiin



Danas je tako lijepo vrijeme da je to za ne provjerovati,upravo slusam neki preslatki cvrkut ptica,dovikuju se,pricaju.
Ne spavam.
Gonim koliko me nosi,a nosi me dobro.Ruke,(tacnije sake i prsti) skoro da su mi i oduzete,ali imam oslonac na stolici pa pisem,a one mi vise na kostima i njisu se na misicima.Cudno mi je tipkati.
Ves se susi,a ja bih trebala svasta nesto za sutra,i za odraditi i za nauciti.A toliko jako chillam da se ne mogu pomjeriti.Ne mogu prespavati ovu ljepotu od dana,ako zaspem ustanem navece to me sjebe,onda ne znam sama sta cu sa sobom.Spavati ili ne..?
Sinoc je bilo ne.Kazem jutros Dzu,da sam bar legla u krevet pa haj.Ni legla.
Sad me kicma na sredini tako odvratno boli,ne znam kako mogu vise ikako i izdrzati.Vjecno se grbim kad sjedim za stolom,kaucom,tabureom..Grba.
Ovih dana prezivljavam nervni slom kojeg nisam toliko svjesna,na neki nacin jos se odvija,a neki dan sam u sekundi iz presretnog gledanja filma smijesnog u krah,suze,slamanje.
Nisam normalna,mn-mn,ma kakvi..
Jos rsamo da mi daju novu dijagnozu,papir..
Jos bas u svom tom slomu,ja i dalje navlacim malog.Ne cinim nista po pitanju toga osim sto mislim.Samo mislim,a i to je previse.



Ovaj post pisem nekoliko dana i ne nisam normalna i dalje,sad sam jos gora..







peace out
shigmignig

Stariji postovi